Česta pitanja

Otići kod zubara ili popiti nekoliko tableta protiv bolova pa opet nekoliko tableta i tako sve do subote poslijepodne ili navečer, kad u pravilu bolovi postanu neizdrživi, a stomatološke ambulante ne rade? Zašto zub boli? I zašto uvijek tijekom noći? Na prvo pitanje odgovor je jednostavan: karijes prodire sve dublje i dublje u zub sve dok ne dođe do zubne komore u kojem je smješten živac. Na drugo pitanje odgovor leži u činjenici da je bol pritisak na živčane završetke, a da tijekom noći kad je tijelo u potpunom mirovanju više krvi dolazi do bolnog područja pojačavajući pritisak na živce.

"Naravno da ga treba nadoknaditi i to što prije, ako je to prednji zub i ako se to vidi!" reći će mnogi. Kod gotovo svih pacijenata nije upitno treba li zub nadoknaditi ukoliko se radi o prednjem zubu. No, što učiniti s onima otraga? Ima ih mnogo, pa sad jedan više ili manje. možda i nije toliko važno?
Da bismo dobili odgovor na ovo pitanje potrebno je znati osnovne funkcije pojedinih zuba. Prednji zubi služe za odgrizanje hrane, a stražnji za njezino usitnjavanje i mljevenje. No, nije sve tako jednostavno. Kad su svi zubi na broju, sile koje nastaju u ustima ili na pojedinom zubu prenose se međusobno na sve zube u čeljusti. Stražnji zubi su od izuzetnog značaja za stabilnost i pravilno funkcioniranje cijele donje trećine lica. Oni su stupovi nosači koji nose čeljusti i koji preko svojih brojnih i širokih korjenova prenose silna opterećenja na cjelokupni koštani sustav glave. Ta opterećenja ne nastaju samo za vrijeme hranjenja. Tijekom cijelog dana zubi gornje i donje čeljusti dolaze u kontakt. Svi stresovi, napetosti, emocije reflektiraju se i na stiskanje zuba. Zbog toga je važno da su upravo stražnji zubi pravilno postavljeni, čvrsti i da ih ima u dovoljnom broju.

Kronična bolest potpornog aparata zuba koji se stručno naziva parodont. Njemu pripadaju desni ili gingiva, cement zuba koji prekriva površinu korijena zuba, vezivna vlakna koja učvršćuju zub odnosno dezmodont i koštani nastavak gornje i donje čeljusti u kojima su smješteni zubi.
Bakterije koje su normalno prisutne u ustima počinju se uslijed nedovoljne higijene nekontrolirano razmnožavati. Bakterije žive u plaku, mekoj naslazi koja oblaže zube i ostale dijelove usne šupljine. One su i glavni uzročnici upalnih promjena. Proces stvaranja plaka počinje neposredno nakon pranja zubi i nije ga moguće zaustaviti, već ga je jedino moguće ukloniti pomoću zubne četkice i paste. Proteini iz sline talože se u ustima i u te se naslage naseljavaju bakterije koje svojim toksinima izazivaju upalu gingive odnosno gingivitis. Plak najvećim djelom čine mikroorganizmi. Jedan gram plaka sadrži oko 200 milijardi bakterija, dok 1 gram mikroorganizama dobivenih centrifugiranjem broji oko 230 milijardi bakterija. Mineralizacijom plaka stvara se kamenac koji dodatno pospješuje akumulaciju naslaga. Već dva dana nakon stvaranja plaka 50% naslaga može biti mineralizirano.

Gingivitis se može izliječiti, no ukoliko se zanemari neminovno prelazi u parodontitis.

To je bolest koja može trajati desetljećima i o njoj se govori kada postoje duboki koštani džepovi između zuba i zubnog mesa kao i razgradnja kosti. Bolest nije nasljedna, no brojni čimbenici, među kojima je i nasljeđe, pospješuju nastanak upalnih promjena gingive pojačavajući upalni odgovor tkiva na plak i kamenac. Manjak vitamina, minerala i proteina, krvne bolesti i dijabetes pospješit će nastanak parodontitisa, kao i hormonalne promjene (trudnoća, pubertet, menopauza), bolesti veziva, osteoporoza, psihosomatski poremećaji i neki lijekovi. Loši protetski nadomjesci i ortodontske nepravilnosti otežat će uklanjanje plaka, a funkcijske smetnje žvačnog sustava ubrzat će razgradnju kosti.

Kako spriječiti nastanak bolesti?

Jedino redovitim četkanjem svih ploha zuba i desni kružnim pokretima, upotrebom zubne svile i redovitim posjetama stomatologu. Na prve znakove oticanja zubnog mesa i krvarenja valja upozoriti stomatologa i tražiti upute o najprimjerenijem načinu četkanja. Četkanjem zuba moguće je uklanjanje samo mekih naslaga plaka, ali ne i zubnog kamenca. Stomatolog će ukloniti kamenac ultrazvučnim aparatom i/ili ručnim instrumentima. Brojne paste za uklanjanje kamenca koje se pojavljuju na tržištu visoko su abrazivne i dugotrajnim korištenjem mogu izazvati oštećenja zuba.

Liječenje parodontnih bolesti sastoji se od redovitog uklanjanja tvrdih i mekih naslaga, funkcijske analize žvačnog sustava i uklanjanju dodatnih izvora infekcije poput karijesa, odstojećih ispuna i zamjeni loših protetskih nadomjestaka. Već samim uklanjanjem uzroka bolesti upalni proces se zaustavlja. Pod lokalnom anestezijom uklanja se sadržaj zubnih džepova, a u pojedinim slučajevima potrebni su zahvati rekonstrukcije izgubljene kosti. Zaustavljanje napredovanja bolesti smatra se uspjehom, no to je nemoguće bez redovitog praćenja pacijenta.

 Koje su najčešće traume?

Kod mliječnih zuba prevladavaju intruzije odnosno utisnuća zuba u kost. Zub je kraći od ostalih, uglavnom nepomičan, a čeljusna kost može i ne mora puknuti. Kod trajnih zuba najučestaliji su prijelomi krune bez otvorene zubne komore. Ipak, i kad komora nije otvorena, otvaraju se putovi za infekciju. Prelomljeni zub obično je uočljiv, može ili ne mora krvariti, promijeniti boju, oštar je pod jezikom, a odnos gornje i donje čeljusti može biti poremećen. Osim vidljivih znakova, pacijenti se žale na bolove koji mogu biti spontani ili na neki podražaj i sl. Stomatolog mora što hitnije zaštititi zub koji je izložen različitim termičkim i kemijskim iritacijama. Stoga je najznačajniji čimbenik u liječenju trauma zuba vrijeme proteklo od nastanka ozljede od posjete stomatologu.

Traume zuba često idu uz ozljede mekih tkiva lica, nosa, brade i usana te unutrašnjosti usne šupljine. Kod prijeloma korijena, zubi mogu biti blago "istisnuti", nagnuti ili tamniji, ali mogu biti i bez jasno vidljivih znakova i samo osjetljivi na pritisak. Jači udarci mogu izbiti zube i oštetiti meka tkiva. Traumatizirane zube liječimo ovisno o vrsti ozljede. Dentinsku "ranu" treba dezinficirati, staviti kompozitni zavoj, ponekad je potrebno djelomično ili potpuno uklanjanje zubne pulpe i stimuliranje rasta i razvoja korijena, te na kraju izgubljeni dio zuba nadoknađujemo estetskim materijalima. Iznimno, manji se prelomljeni dio može "zalijepiti" posebnim stomatološkim ljepilima ukoliko je pravilno prenesen do stomatologa. Ako je zub pomičan, učvršćujemo ga kompozitnom žicom. Kod kompliciranijih je slučajeva potrebna suradnja sa ortodontom i protetičarom, dok najsloženiji okomiti prijelomi korijena zahtijevaju vađenje preostalog zuba. Oporavak treba pratiti, ispitivati vitalitet, te rendgenski kontrolirati proces zalječenja. Jednostavnije traume imaju bolju prognozu, dok složenije ovise o više različitih čimbenika. Kod težih trauma, poput izbijanja zuba i nekih prijeloma korijena moguće su resorpcije korijena zuba.